Pravu, biološki prenesenu trudnoću treba razlikovati od vremenski produžene bremenitosti, kada ne postoji posebna opasnost za plod. Zbog toga svaka trudnoća, odnosno zakasneli porođaj, iako je plod intraurterino vremenski prenesen, ne moraju uvek da imaju za posledicu prekomerno zrelo i time eventualno oštećeno novorođenče, jer, svi plodovi ne sazrevaju podjednako brzo u intrauterinom razvoju. Jednima je za to potrebno nešto kraće, a drugim nešto duže od 10 lunarnih meseci, pa se ni sva deca ne rađaju očekivanog datuma. Zbog toga ni svako novorođenče koje je duže nošeno ne mora da bude rođeno sa znacima prenesenosti ili bolje rečeno, prekomerne zrelosti. Iz istih razloga može se desiti da plodovi koji vremenski nisu preneseni, odnosno koji su rođeni u terminu, pokazuju znake prenesenosti.
Uzrok nastanka
Klinička slika
Biološki prenesen plod pati i od hronične hipoksije sa svim njenim posledicama. Zbog toga, pri daljem održavanju trudnoće prestaje rast ploda, pa čak može nastati i smanjenje njegove težine, a u izvesnoj meri i dužine. U vezi s tim javljaju se i druge promene karakteristične za ovo stanje, kao što su povećanje broja eritroblasta, pojava poliglobulije i povišenje vrednosti hematokrita. Kosti glavice ploda u većoj meri okoštavaju, šavovi između njih se sužavaju, a fontanele smanjuju. Glavica zbog toga postaje čvrsta i teže se prilagođava porođajnom kanalu, iz čega mogu da proisteknu znatne teškoće u porođaju.
Prenesena trudnoća se ponekada konstatuje tek posle porođaja prema znacima koji se nađu na novorođenčetu. Glavna karakteristika prenesene novorođenčadi je dehidratacija, njihova koža je mlitava i sa smanjenim turgorom. Obično je oskudna u sirastom mazu, tamnije je, često zelenkastomrke boje, mrljasta, sa ljuspicama epitela, kao da je macerisana. Znaci maceracije naročito su jasno izraženi na naborima kože, a kod muške novorođenčadi na skrotumu. Na ručicama koža je naborana i razmekšana kao skuvana, liči na kožu pralje. Nokti i kosa su dugački.
Dijagnoza
Postavlja se akušerskim pregledom, citohormonalnim nalazom vaginalnog razmaza, pregledom sadržaja plodove vode, ultrazvukom, amnioskopijom.
Lečenje
Prvi korak predstavlja indukcija porođaja. Za indukciju se trudnica pripremi davanjem manjih doza estradiola dan pre početka stimulacije, a posle toga se nastavi sa izazivanjem porođajnih kontrakcija intravenskom primenom razblaženog rastvora sintocinona ili prostaglandina, po metodi kap po kap. Samo veoma retko, ako je život ploda akutno ugrožen, ili ako za to postoje i druge akušerske indikacije, porođaj se mora završiti carskim rezom.