Print this page

Dijabetes u trudnoći

Planiranje i proširenje porodice predstavlja važnu životnu odluku. Žene koje su obolele od dijabetesa, do pre nekoliko decenija su imale veliki problem da normalno iznesu trudnoću. Pre otkrića insulina, trudnoća je za ženu obolelu od šećerne bolesti predstavljala stanje opasno po život. Međutim, zahvaljujući napretku na području dijabetologije i akušerstva, kao i timskom radu stručnjaka, malformacije (deformiteti) ploda i smrtnost majki su svedene na najmanju meru

Šežer pod kontrolom

Kod pacijentkinja sa dijabetesom se insistira da njihov nivo šećera u krvi bude optimalno regulisan bar tri meseca pre nego što se odluče na začeće. Međutim, dosadašnje iskustvo je pokazalo da većina pacijentkinja to ne ostvari. Obično se dešava da potraže svog lekara tek kada saznaju da su u drugom stanju, sa željom da se što bolje reguliše njihov povišen šećer. To može da se postigne uobičajenom insulinskom terapijom, uz pomoć takozvanih penova sa višekratnim davanjem, ili sa insulinskim pumpama, koje su trenutno trend u dijabetologiji

Insulinska neosetljivost

Prva tri meseca trudnoće, kada se formiraju organi ploda, izuzetno su važna. Stoga je neophodno da u tom periodu bude dobra regulacija nivoa šećera u krvi buduće majke, kako bi se sprečila pojava nekih malformacija kod ploda, koje mogu da se dese u slučaju povišenog šećera u krvi.

Pojačano lučenje hormona posteljice, posebno krajem drugog trimestra, kao i u trećem tromesečju, izaziva takozvanu insulinsku neosetljivost, a time i povećanu potrebu organizma za insulinom. U normalnoj trudnoći, kao rezultat tih zbivanja - lučenje insulina (kao i njegovih aktivnosti) je povećano čak za jedan ipo do dva ipo puta u odnosu na uobičajeno stanje žene koja nije u drugom stanju. Kod pacijentkinja sa dijabetesom se povećava potreba za insulinom, a time i dnevna doza za jednu četvrtinu ili jednu trećinu dnevne doze u odnosu na period pre trudnoće. Zbog toga je veoma važno da se žena koja boluje od šećerne bolesti posavetuje sa svojim lekarom, kako bi bolest bila pod kontrolom najmanje tri do šest meseci pre začeća.

Redovna kontrola pritiska i težine

Tokom perioda priprema za trudnoću, važna je i kontrola krvnog pritiska i telesne težine, kao i otkrivanje i lečenje eventualno prisutne mokraćne infekcije. Cilj je da se proširi saznanje o neophodnosti prethodne dobre glikoregulacije (regulacije nivoa šećera u krvi), koja će eliminisati većinu mogućih rizika za plod trudnice obolele od dijabetesa.

Brzodelujući insulini

Većina naših bolesnica je dobro edukovana i zna da trudnoću treba planirati, a lekar im pomaže pri postizanju dobrih vrednosti šećera u krvi i predlaže optimalno vreme za trudnoću. Buduća majka dobija insulinsku pumpu, kod koje se koriste brzodelujući insulini ili insulinski analozi. Ranije je postojao problem prilikom upotrebe uobičajenih insulina - zato što pumpa stvara određenu vrstu mehaničkog pritiska na sadržinu tečnosti koja se nalazi u njenom rezervoaru, pa je dolazilo do promene konfiguracije molekula insulina. Pokazalo se da su brzodelujući insulinski analozi, poput Glulisina, otporni na tu vrstu moguće promene, pa je njihova primena sigurna i efikasna - ističe prof. dr Dragan Micić.

Gestacijski dijabetes

Kod izvesnog broja žena, kod kojih ranije nije ustanovljena šećerna bolest, može da se javi takozvani gestacijski dijabetes. To je vrsta dijabetesa koji se razvija tokom trudnoće i obično nestaje šest nedelja nakon porođaja. Inače, nastaje zbog smanjene osetljivosti tkiva na delovanje insulina, a najverovatnije kao rezultat hormonskih promena u trudnoći. S obzirom da se radi o blažem metaboličkom poremećaju, najčešće je dovoljno da  trudnica pređe na dijetalni režim ishrane.

Gestacijski dijabetes se otkriva analizom krvi i urina. Ukoliko je nivo šećera u krvi visok, lekari obično posumnjaju na pojavu ove vrste šećerne bolesti. Pravu sliku prilikom otkrivanja gestacijskog dijabetesa daje test na toleranciju glukoze (test opterećenja), koji signalizira da li se kod žene u trudnoći razvio ovaj vid dijabetesa. Trudnici se daje 75 grama šećera, koji automatski izaziva povećanje nivoa glukoze (šećera) u krvi. Nakon toga, taj nivo se meri svakih pola sata. Kriterijumi za dijagnozu gestacijskog dijabetesa su: vrednost glukoze u krvi (našte srca) iznad 6,7 mmol/L i vrednost glukoze u krvi dva sata nakon testa opterećenja sa 75 grama glukoze iznad 11,1 mmol/L.

Prevencija i kontrola

Prvi korak u prevenciji i kontroli povišenog nivoa šećera u krvi je uvođenje «zdravih» navika u ishranu. Pravilno isplanirana ishrana će sprečiti povećanje nivoa glukoze u organizmu trudnice, poremećaje u razvoju ploda, kao i promene na krvnim sudovima, očima i bubrezima buduće majke. Inače, 10 do 15 odsto ovih trudnica, zbog nemogućnosti sniženja glukoze u krvi dijetom, zahteva insulinsko lečenje. Kao i kod trudnica koje od ranije imaju šećernu bolest, tokom graviditeta se sprovodi intenzivniji nadzor buduće majke, kao i nadzor razvoja i rasta bebe.

Nakon porođaja, zbog prestanka delovanja hormona posteljice i smanjenja potrebe za insulinom, prekida se insulinska terapija kod žena kod kojih se pojavio gestacijski dijabetes. Preporučuje im se dijeta, redovne fizičke aktivnosti, održavanje optimalne telesne težine i kasnija uredna kontrola šećera u krvi.